đ

im. s. neskl. osmo slovo hrvatske abecede

đ

im. m. neskl. nepčani sliveni šumni zvučni suglasnik

đȃčkī

prid. G đȃčkōg(a); ž. đȃčkā, s. đȃčkō v. učenički

đȃk

im. m. G đáka, V đȃče; mn. N đáci, G đákā v. učenik

đȁkon

im. m. G đȁkona; mn. N đȁkoni, G đȁkōnā rel. 1. crkveni službenik, pomoćnik biskupa i svećenika 2. najniži stupanj svećeničkoga reda u pravoslavlju

đȁvao

im. m. G đȃvla; mn. N đȃvli, G đȁvālā v. vrag

đavòlskī

prid. G đavòlskōg(a); ž. đavòlskā, s. đavòlskō v. vražji

đȁvoljī

prid. G đȁvoljēg(a); ž. đȁvoljā, s. đȁvoljē v. vražji

đéram

im. ž. G đérma; mn. N đérmovi, G đérmōvā stup s motkom kojoj je na jednoj strani uteg, a na drugoj kabao za izvlačenje vode iz bunara

đèrdān

im. m. G đerdána; mn. N đerdáni, G đerdánā folk. ogrlica, obično od zlatnika, koja je dio narodne nošnje

đȉhā

usk. pokr. 1. oponaša konjski hod 2. služi za tjeranje konja; sin. đija

đȉjā

usk. pokr. usp. điha

đȍn

im. m. G đòna; mn. N đònovi, G đȍnōvā donji dio obuće [~ cipele]; sin. potplat ♦ ići đonom na koga bezobzirno (grubo) napadati koga

đùmbīr

im. m. G đumbíra, I đumbírom bot. 1. močvarna zeljasta tropska biljka kopljasta lišća nalik trski 2. aromatičan i ljut korijen istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin

đùrđica

im. ž. G đùrđicē; mn. N đùrđice, G đȕrđīcā bot. 1. šumska i ukrasna zeljasta biljka iz porodice ljiljana s malim mirisnim bijelim cvjetovima 2. bijeli mirisni cvijet istoimene biljke koji ima oblik zvončića

đùveč

im. m. G đùveča zapečeno jelo od mesa s rajčicom, rižom i paprikom

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga